U posljednje vrijeme mi često postavljate pitanja vezana za suplementaciju. Da li nam je zaista potrebna I ako jeste,  kome je uopšte potrebna?

Takođe, sama nailazim na razne preporuke od strane lica koja nisu kompetentna za ovakvu vrstu preporuka. Žao mi je ako sam gruba u komunikaciji, ali zaista mislim da svako treba da se drži svog polja ekspertize.  Nevjerovatno je koliko se pojedini igraju sa suplementacijom, misleći da bez preporuke ljekara, farmaceuta ili sertifikovanog dijetetičara mogu samostalno da se dopinguju vitaminima I mineralima, a isto tako da drugima dijele preporuke.

Osjećam veliku obavezu, prema svima onima koje ova tema zanima, posebno prema ljudima koji prate moj rad, da kao stručnjak za ishranu I zdrave stilove života, a onda I kao magistar farmacije mjesec avgust posvetim temi suplementacije.  Pošto na ovu temu zaista imam mnogo da kažem, tekstove ću objavljivati postepeno I dozirano, ali možete očekivati da će 4-5 naredih testova biti posvećeni upravo suplementaciji.

Sa stanovišta biznisa na globalnom nivou, suplementacija je veoma profitabilna. Toliko  da se 4,7 milijardi dolara godišnje suplemenata obrne u Americi, a 5,2 milijarde dolara u Kini.

Toliko je malih I velikih proizvođača dodataka ishrani svuda u svijetu, sa reklama stalno iskaču podaci o vitaminima A,B,C, stalne polemike o potrebi konzumacije vitamina D, razna upozorenja o potencijalnim opasnostima po naš organizam koja će se desiti ukoliko nemamo dovoljno magnezijuma, kalcijuma, omega kiselina….A da li nam je zaista sve ovo potrebno? Vitamini I minerali su mikronutrijenti, potrebni našem organizmu za pravilnu funkciju, a koje organizam nije u stanju samostalno da proizvede. To znači da je jedini način da ih unesemo spolja. Primat dajem pravilnoj, izbalansiranoj ishrani, sa fokusom na raznovrsnost hrane koju jedemo, njeno porijeklo I kvalitet, ali I količina koju unosimo I kombinaciju nautrijenata.

Zašto? Jer jedino tako osiguravamo da je odnos korist-rizik na strani koristi, a isto tako znamo da nepravilne kombinacije često onemogućavaju adekvatnu iskoristljivost hranjivih materija.

Zato, priča o ishrani I životnom stilu nije samo trend priča. To je neminovnost današnjice.

Važno je za početak da znate da postoje dvije kategorije vitamina:

Liposolubilni vitamin (rastvaraju se u mastima). To znači da moraju da budu u prisustvu masti da bi se pravilno resorbovali. Tu spadaju vitamin A, D, E I K. Za razliku od hidrosolubilnih vitamina, ovi vitamin se mogu skladištiti u tkivima.

Hidrosolubilni vitamin (rastvaraju se u vodi). U ovu kategoriju spadaju vitamini B grupe I vitamin C. Toksičnost ovom kategorijom vitamina je nemoguća, jer sav višak vitamina koji organizmu nisu potrebni tijelo rastvori u vodi i  eliminiše.

Za potrebe optimalnog zdravlja, minerali se takođe moraju dobiti iz ishrane. Važni su za naš organizam iz više razloga, između ostalog za prenos nervnih impulsa, za zdravlje srca I kompletnog kardiovaskularnog sistema, za mentalno zdravlje, za skeletni sistem.

Postoje tri kategorije minerala:

Glavni minerali: kalcijum, hlorid, magnezijum, fosfor, kalijum, natrijum i sumpor. Potrebe za ovim mineralima su velike.

Minerali u tragovima: bakar, hrom, fluorid, jod, gvožđe, mangan, selen i cink.

Grupa nedovoljno istraženih minerala: arsen, bor, kobalt, molibden, nikl, silicijum, i vanadijum. Funkcije ovih minerala su manje poznate.

Kada je reč o vašem vitaminskom i mineralnom statusu, postoji nekoliko pojmova treba znati:

1.   Nedostatak (deficit): ako dobijate neadekvatne količine određenog vitamina ili minerala, smatra se da imate nedostatak. Većina nedostataka mogu se riješiti pažljivim izmjenama ishrane ili suplementacijom. Prednost uvijek dajem ishrani, kada god je to moguće.

2.   Unutar normalnih granica: ako dobijate adekvatne količine vitamina i minerala kroz  ishranu, krvni testovi će pokazati da ste unutar normalne granice.

3.  Toksičnost: kada se konzumira previše vitamina ili minerala, to se naziva toksičnost. Toksičnosti se veoma rijeko može javiti  kao posljedica redovne ishrane. Vjerovatnije je da će se pojaviti kao rezultat neprikladne suplementacije. Neka toksičnost može biti fatalna.

Ako ste zainteresovani, pitajte svog ljekara za pretragu krvi, kako bi  provjerili vaše nivoe mikronutrijenata.

Ako neko nesavjesno konzumira previše vitamina rastvorljivih u masti – A, D, E ili K – rizikujete pojavu vrlo ozbiljnih zdravstvenih problema, kao što su oštećenje jetre, gubitak gustine kostiju, umor ili povraćanje. To je zbog toga što tijelo zadržava vitamine rastvorljive u masti, dok oni rastvorljivi u vodi nisu, što znači da stalno prekomjerno predoziranje može dovesti do ozbiljnih oštećenja ljudskog organizma.

Nadam se da vam je sada jasno koliko je neophodna konsultacija sa stručnim licem (ljekar ili farmaceut), prije bilo kakve konzumacije dodatka ishrani.

Generalno, većini nas uopšte ne trebaju dodaci ishrani.

U savršenom svijetu biste iz ishrane dobili sve potrebne hranjive sastojke.To važi za one koji svjesno I predano biraju namirnice na svom tanjiru. Nažalost, većina nas to ne radi predano, što zbog dinamike života, što zbog ličnog nemara…Ponavljam, za pravilnu I izbalansiranu ishranu ne treba ni “specijalno” vrijeme, ni “specijalni” uslovi života, ni viša zarada…za pravilnu ishranu je dovoljna samo vaša odluka I volja da se pozabavite sobom.

Pridržavanje ishrane koja je cjelovita, ishrane koja dolazi iz prirode I kao takva je bogata lako svarljivim proteinima,  žitaricama od cijelog zrna, dobrim mastima, voćem  i povrćem je najbolji način da dobijete sve hranljive materije koje su tijelu potrebne. Osim toga, potrebno je I malo znanja I neki novi, dugačiji uvidi.

Savršenstvo nije potrebno, zaista sve ostaje u granicama normalnog, neopterećujućeg.

Nažalost, prosječna ishrana današnjeg čovjeka je i dalje previsoka u svim pogrešnim stvarima. To bi bili šećer, rafinisane žitarice, zasićene masti i prerađena hrana.

S toga je suplementacija nekada potrebna.

Da vidimo koja je to grupa ljudima kojima je dodatni unos vitamina I minerala neophodan.   

1.  Ljudi koji su na ograničenoj ishrani

Vegetarijanci i vegani koji ne koriste suplemente često imaju nedostatak više ključnih hranljivih sastojaka. Najčešće, ljudima na biljnoj ishrani nedostaje kalcijum, vitamin D, jod i vitamin B-12 – koji se svi dobijaju iz životinjskih proizvoda u normalnoj ishrani.

Drugi ljudi mogu imati ograničenu ishranu zbog bolesti, alergija ili intolerancije na hranu. Budući da postoji niz razloga zbog kojih vaša ishrana može biti ograničena, važno je da se prije bilo kakvih odluka o dodatoj suplementaciji konsultujete sa ljekarom, farmaceutom ili registrovanim dijetetičarom.

  1. Ljudi preko 50 godina starosti

Kako starite, možda će vam trebati dodatak vitamina D i B-12. To je uobičajeno, jer tijelo starenjem manje može apsorbovati ove ključne hranjive sastojke iz hrane u odnosu na neki mlađi organizam. Ljekari često preporučuju starijim ljudima suplementaciju kalcijumom I vitaminom D.

Kalcijum će se teže apsorbirati iz hrane kako starite. Vitamin D je važan za pravilno apsorpciju kalcijuma, koji pomaže u održavanju kostiju jakim i čvrstim. Bez dovoljno kalcijuma kosti postaju lomljive. Suplementacija kalcijumom i vitaminom D obično se preporučuje ženama, s obzirom da su one manje sposobne da apsorbuju i koriste kalcijum kako stare, zbog gubitka estrogena.

3.  Trudnice

Folna kiselina je izuzetno važna za razvoj fetusa i stvaranje ćelija, a bebe kojima nedostaje folna kiselina često se rađaju s urođenim oštećenjima. Iz tog razloga, dodatak folne kiseline preporučuje se svim ženama koje su trudne, ili koje žele da zatrudne.  Folna kiselina koja se pojavljuje u povrću, žitaricama, mesu i mliječnim proizvodima od suštinskog je značaja za pravilan prenatalni razvoj. U SAD-u su većina žitarica – hljeb, žitarice, brašno, tjestenine i pirinač – obogaćene folnom kiselinom.

Folna kiselina i vitamin B12 učestvuju u stvaranju crvenih krvnih zrnaca, koje prenose kiseonik do svih dijelova tijjela. Folna kiselina je korisna kod nekih vrsta anemije (megaloblastna anemija usled nedostatka folne kiseline), a kod nekih vrsta anemije može prikriti nedostatak vitamina B12 i tako dovesti do oštećenja na nervnim ćelijama.

Folna kiselina, vitamin B6 i B12 utiču na nivo aminokiseline homocistein u krvi. Povećane vrijednosti homocisteina su povezane sa srčanim oboljenjima, depresijom, Alchajmerovom bolešću. Nedostatak folne kiseline je u vezi i sa degenerativnim oštećenjima nerava i sa Parkinsonovom bolešću.

4.       Ljudi kojima je potreban vitamin D

Kao i omega-3 masne kiseline, vitamin D je intenzivno proučavan posljednjih godina zbog različitih zdravstvenih primjena. Vitamin D je neophodan za zdravlje kostiju, ali takođe podržava imuni sistem i može ponuditi zaštitnu korist protiv hroničnih bolesti. Ljudi sa tamnom kožom ponekad imaju deficit vitamina D, kao i ljudi stariji od 50 godina.

Naime, vitamin D – koji je molekula hormona – povezan je sa autoimunim poremećajima kao što su multipleks skleroza, reumatoidni artritis i lupus. Te bolesti imaju tendenciju da su rasprostranjenije što dalje od ekvadora, gdje je manje sunčeve svjetlosti dopire do kože.

Kao što možda već znate, vaše telo pravi vitamin D samo kada sunce osunča vašu kožu. U sjevernim oblastima, sa ograničenom sunčevom svjetlošću, suplementacija je uobičajeni način da se dobije dovoljno vitamina D.

 


Ukoliko želiš da zakažeš individualni rad sa mnom možeš me kontaktirati na +382 67 207 194 ili mi piši na ivana@healthymood.me. Koučing se odvija on line, putem skype-a. Prva konsultacija je besplatna.

Zabranjeno je kopiranje ovog sadržaja bez dozvole autora.

 

 

 

 

 

 

Sviđa ti se post? Podijeli ga sa drugima!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *